Ne radi drugima ono što ne želiš da tebi drugi rade

Kineska mudrost zapisana je u ovoj rečenici „ Ne radi drugima ono što ne želiš da tebi drugi rade“. Ta rečenica puno govori , samo je treba znati „ čitati “.

To je rečenica koju smo znali često čuti i od svojih roditelja , dok su nas odgajali .

Njezin smisao netko je shvatio , a netko jednostavno kao da je nikada nije niti čuo , a kamoli  razmislio o njezinom sadržaju i poruci.

To je rečenica na kojoj se bazira moralnost  svih nas.

Stavovima da drugome radiš ono što ni u kojem slučaju nebi želio da drugi rade tebi , neke osobe  se pretvaraju u bezosjećajna bića kojima je bitan samo osobni probitak , bez obzira kojim sredstvima to ostvarili .

Povezano sa ovom izrekom ispričaću istinitu priču , ali ne zato da se žalim jer to ne želim, jer ponos i životni stav mi to ne dozvoljavaju ,  nego da skrenem pažnju da  društvo , a posebno mi kao ljudi moramo napraviti što više , da se takva događanja smanje na najmanju mjeru i takvi postupci  pojedinaca osude i da se iskorijene iz našeg radnog i životnog okruženja.

Jer takvim odnosima , jedni druge ćemo uništiti, jedni drugima nanoseći zlo , zapravo nanosimo zlo i sebi  ( a toga izvršioci izgleda nisu svjesni ili o tome trenutno ne žele razmišljati ) , jer na kraju se u životu sve na neki način vraća .

O tome trebamo razmisliti ,  kada želimo nekome nešto loše napraviti , kada nekome želimo da se osjeća loše , podcijenjeno i da pati .

 Stanimo tome na kraj , svaki na svoj osobni način.

 Evo sada moje priče,kad sam bila u situaciji da su meni nanijeli bol i kako sam svojim istupom                ( progovorivši na indirektan način o tome ) povukla druge koji su bili ili jesu u sličnoj situaciji , da mi se jave i ispričaju svoje priče.

         Dogodilo mi se nešto, što ja osobno niti u najružnijem snu nebi željela napraviti nikome, vjerujte mi , ama baš nikome.

 Oni koji su mi to učinili možda su sada zadovoljni što su uspjeli u svojem naumu , ali vrijeme će najbolje pokazati što su napravili , te se nadam da će se jednog dana sami sebe zapitati : „ Pa je li moguće da sam to napravila ? Zar sam mogla biti takva ? Pa gdje je u tom trenu bio moj racio i moj osjećaj za dobro i zlo ? Zašto sam slušala druge i tako se ponašala ? Pa stvarno , ja sam drugome nanosila bol ? Odakle mi to pravo , kako sam mogla biti takva ?“

Uvjerena sam ( a možda opet naivno vjerujem )  da će doći dan kada će si  te osobe postaviti takva pitanja .

Normalno je da dođe vrijeme u životu , kada čovjek nekako radi reviziju svoga života, preispituje svoju savjest , pa makar i u vrijeme kada već onemoća od života ovakvog ili onakvog , sumirajući sve  što je u životu proživio , što je napravio i što ostavlja za sobom.

Ne želim tim osobama ništa loše, čak niti ovakvu bol kakvu su meni nanijele , nego samo da si jednog dana postave pitanje : „ Što je to meni trebalo, ja sam svojim postupkom jako loše postupila i ja sam negativno djelovala na daljnju sudbinu , odnosno preostali dio života , ne samo jedne osobe , već i čitave obitelji te osobe ? „

Ali , tada će to za mene biti prošlost , doduše bolna prošlost , koja će pomalo izblijedjeti , ali nažalost  sa posljedicama na moj organizam do kraja života .

Nastojim o tome ne razmišljati, uspijevam preko svojih hobija upotpuniti si svaki novi dan .

 Tako zaboraviti , pozabaviti se dnevnim događanjima i obvezama.

 Uz pomoć obitelji i dobrih ljudi odmičem se od toga , stavljam to sa strane i idem dalje .

Ali osjetim da je to tu negdje, pokraj mene, prisutno, osjećam to.

Veliki „ krater „ je ostavilo na duši , ali dušu polako oporavljam veseljem da je svanuo novi dan kada moram nešto napraviti u kući, u cvjetnjaku , poigrati se sa svojim psom, prošetati s njim po našim uobičajenim rutama .

Družiti se sa  novim prijateljima koje sam stekla upravo kroz ovu moju novu situaciju učlanivši se u udrugu kreativnih amatera  , potom osoba koje su mi se javile e-mailom i ispričale svoje slične priče.

            Svoju proživljenju situaciju nikada nisam iznosila sa detaljima , ali sam nastojala na upite pri sudjelovanju u medijima ( televiziji ,portalu, panel raspravi itd. ) dotaknuti i  općenito upozoriti  da ono što se meni dogodilo , svakim danom je sve učestalije i da sve više ljudi svakodnevno pateći , kroz to prolazi.

I kada sam na indirektan način prozborila o tome, počele su mi se javljati osobe koje su se prepoznale u mojoj priči.

          Između ostalih javila mi se osoba , koja zamislite , upravo prolazi isti scenarij kroz kakav sam i ja prošla.

Molila me preko e-maila da joj dam broj mobitela, da je saslušam  kako bi mi ispričala svoju priču i rekla kako joj je teško.

Slušala sam je pozorno  i osjećala se kao  da sam još jednom sve svoje nedaće, koje su mi učinjene , ponovno proživjela.

 Djelovalo je to na mene izuzetno iscrpljujuće , emotivno sam se ispraznila , ali nekako ushičena time što me netko treba , da mogu nekome pomoći .

 Osjetila sam da sam izgubila puno energije , jer sam se trudila poslušati osobu , koju može najbolje razumjeti onaj koji je to isto doživio.

Minute  našeg prvog dugog razgovora brzo su protekle.

Nastojala sam osobu utješiti , kada je uz jauk zavapila „ Pa zašto se to meni dogodilo „?

Da točno , ja sam i  samu sebe to donedavno pitala . Ma , odgovor na to ne postoji.

To se moralo dogoditi , jer su drugi tako  htjeli.

Oni su htjeli uništiti duše drugih ljudi , da bi oni bili sretni u nekom obliku kojeg su si zamislili u svojim glavama. Moral su stavili na stranu, vodilo ih je nešto drugo kod njih jače izraženo.

Ali , duge sreće u tome nema niti će biti.

 Rekla sam , novo stečenoj prijateljici da proba odagnati misli od toga, neka se još više zabavi sa fotografiranjem koje upražnjava kao hobi , a sve će na kraju , jednog dana  ipak doći na svoje.

Mora u to vjerovati .

 Ja vjerujem, živim dan po dan.

Prekinule smo razgovor, jer smo se dogovorile da se sutra čujemo , te da nikako istima ne pokaže da je povrijeđena , neka digne glavu, ponosno ,  jer ona postupa ispravno , ona nikome ništa loše nije učinila.

Tim  svojim stavom samo će kod istih izazvati iznenađenje i čuđenje , jer oni očekuju i  željno žele vidjeti njezinu snuždenost , potištenost  , jer bi im to govorilo da su uspjeli u svojem naumu.

Postupila je tako, ali oni su nakon nekog vremena, oporavljeni od trenutno šoka od neuspjeha svog nauma ,   „ uprli „ ali još jače.

Ponovno je slijedio njezin poziv na mobitel .

Vidjevši njezin broj , znala sam da se opet nešto dogodilo.

 Drhtavim glasom mi je sve ispričala .

 Naš razgovor je trajao dugo, dugo. Bio je to noćni razgovor.

Teško joj je , gubi „ prijatelje“ , ostaje sama , jer obitelj nije blizu nje , a ujedno je ne želi uznemiravati ( jer kako kaže , oni imaju svojih obveza i problema ).

Govorim , slušam, tješim, predlažem.

 Što god da joj kažem ne pada na „ plodno tlo“ .

Njezin jecaj prekida drhtav glas.

Umirujem ju , već je kasno .

Kažem joj da se ide odmoriti , da pokuša  zaspati  i da će jednog dana sve to proći i da suosjećam s njom i da uistinu, znam kako joj je.

Poslušala je , par dana se nije javljala .

 Ja sam je nazvala da vidim što se događa.

Kaže da joj je već neugodno zvati i gnjaviti sa svojim problemima , te me iscrpljivati , na što sam joj rekla da ja želim čuti kako joj je , da brinem i da joj želim pomoći da izdrži do dana , kada će ispuniti barem jedan uvjet za  skoru prijevremenu mirovinu.

Na taj način , pomažući  svojim iskustvom , oplemenjujem i sebe , jer ono što dajem osobi je iskreni savjet , riječ koja je upotpunjena razumom koji je prevladao one osjećaje koji su i mene oplahivali , u donedavnoj  situaciji .

Sretna sam što brinem o toj osobi , te pomažem kada me zatreba.

 Na ovaj način gradim jedno lijepo ,trajno i iskreno prijateljstvo. Jer prijatelj se postaje kada je najteže , kada moraš  „ dati sebe za drugoga „ do kojeg ti je stalo.

Jednog dana će ona sve ovo ostaviti iza sebe i u umirovljeničkim danima hodati sa foto aparatom            ( želi si kupiti profesionalni fotić ) i fotografirati pejzaže , oblake, galebove, stabla koja su nagnuta , izdubljena od vremena , a godovi govore koliko ljeta oni ovdje „ stoje“.

Isto tako imati će smisao svog daljnjeg života, sve to će biti bolna već pomalo izbljedjela uspomena isto kao što i ja sada već na sve to gledam kao na ružnu epizodu svoga života , koju prevladavam izradom svojih vilinskih ogrlica ( hobi u kojem posebno uživam- jer me opušta i vraća u mladost !!!!)

Stoga kada nas pohara misao da nekome napravimo nešto loše kao osvetu ili kao inat , stanimo i dobro razmislimo, što mi to zapravo radimo.

Sjetimo se onog moralnog načela , a kojeg smo smetnuli s uma „ Ne radi drugome , ono što ne želiš da tebi drugi radi „!!!!!!!

I stanite , odustanite od loše nakane , postanite bolji ljudi .

Sve će Vam se to bolje isplatiti , jer osjećaj poštenja, osjećaj učinjene dobrote  krasiti će vaš daljnji život .

To je onaj predivan osjećaj kojeg ne može ništa zamijeniti , a posebno ono materijalno.

Mislimo o tome, radimo na tome svaki dan .

 Budimo bolji jedni prema drugima , budimo bolji ljudi.

Svaka ogrlica je označena brojem i na raspolaganju je za prodaju. Ako ste zainteresirani za više informacija, možete se obratiti na mail: 

gjednacak@gmail.com

Each necklace is labeled with the number and is ready for sale. In case you're interested, more information can be obtained at: gjednacak@gmail.com