Prijateljstvo - dar koji treba njegovati

Imati iskrenog , pravog prijatelja znači ispunjenost  pozitivnom energijom, do samoga kraja.

Izgubiti prijatelja znači izgubiti dio sebe.

Znači ostati osakaćen za jedan predivan osjećaj podrške, vjerovanja, nade, u teškim trenucima u kojima se nađemo, da ipak sve nije izgubljeno.

 To bi bila definicija pravog osjećaja prijateljstva, osjećaja koji je istinski prisutan u srcu.

Onog  pravog osjećaja prijateljstva, iskrenog , a ne patvorenog  koji se nažalost danas često pojavljuje i to u trenucima samo potrebe za ramenom za plakanje , da bi sutradan taj isti prijatelj zaboravio na suosjećanje koje je u toj prilici pokazao.

 Takvi prijatelji , rekli bi „ instant prijatelji „ niti nam ne trebaju.

Računamo na njih, dok ih ne upoznamo i ne iskušamo , da bi se totalno razočarali njihovim daljnjim ponašanjem prema nama , na kraju osjećamo se jadno i odbačeno, kao da nikad za njih nismo niti postojali.

Prijateljstvo se ne stvara preko noći, jer sve što ide nekako na brzinu , bez osjećaja, jasno da ne valja. To nije iskreno, to je jedan bljesak iza koga se uvijek skriva neka zadnja namjera .

Kako kažu naši stari , najlakše je biti prijatelj kada je sve dobro , kada sve ide onako „ po loju“ , ali kada „ zapneš u problemima „ kada trebaš toplu nadasve iskrenu riječ , pomoć ljudsku , materijalnu , tada je prijateljstvo na kušnji.

Vjerujem li u prijateljstvo ?

Ah, bilo je velikih razočaranja tijekom života, mislila sam da sam bogata prijateljima , ali u jednom trenutku , za mene jako bitnom, shvatila sam da je njih sve manje .

 Svojim postupcima , sve su govorili , svojim nečinjenjem i ne obraćanjem pažnje, niti upitom „ Kako sam, jesam li bolje“? sve su rekli .

 Rekli su najviše o sebi . Takvi , nazovimo ih prijateljima, više mi nisu potrebni . Idem dalje.

I odgovorit ću na pitanje da li vjerujem u prijateljstvo ?

 Da, u iskreno prijateljstvo svakako , ali sada znam prepoznati prave prijatelje.

Svijet se promijenio iz temelja , radno i životno okruženje donijelo je promjene , nove uzance , nova razmišljanja , nova pravila.

Ljudi se mijenjaju, prilagođavaju prilikama , okolnostima, mišljenjima , da bi živjeli.

Pomalo čovjek čovjeku postaje stranac.

Prijateljstvo polako blijedi, prijateljstvo više nije tako čvrsto i više se kao nekada ne trči, da se što prije pomogne prijatelju u nevolji .

Što je to ušlo u nas ?

 Da li je to proračunatost , zavist , ljubomora , strah ili nešto sasvim drugo.

Ne smijemo napuštati ljudskost , ono što nas čini razumnim ljudima,  ono što nas čini na svojevrstan način „ bogatim“.

 Emocije su te koje moraju nadjačati i istisnuti sve ono negativno, što se ponekad javlja u nama . Moramo odagnati taj poriv, da se ne oglušimo na potrebu za pomoć i, da nam ne bude svejedno za tuđe osjećaje i nedaće.

Moramo se  vratiti među osobe koje znaju saslušati, porazgovarati , dati savjet, iskreni savjet onako              iz srca .

Nemojmo „ dizati zid „ između drugih ljudi i sebe, priđimo im ,možda nam se“ otvore“ i kažu ono što ih tišti , što ih smeta, što ih „ boli“ i što se međusobnim razgovorom, tolerancijom i kompromisom može riješiti .

Upravo pravi prijatelj je onaj koji razumije, bez obzira u kojoj se situaciji druga osoba nalazi ,

uz nju je , nastoji je podržati , ohrabriti.

Prijateljstvo nije samo uzimanje, ono je i davanje  i sebe i svojih emocija.

 Ono treba njegovati, bdjeti nad njim, jer prave prijatelje ne možemo nikada zaboraviti, makar oni možda i više nisu među nama.

 Oni ostavljaju trag u nama , trag za sva vremena.

Mudra izreka Georga Washingtona  kaže :“ Budite pristojni sa svima , ali intimni sa nekolicinom , a i tu nekolicinu dobro upoznajte prije nego što im date svoje povjerenje „.

Prijatelje sami biramo, te je moguće kroz određeno vrijeme prijateljskog druženja shvatiti da li je netko zavrijedio da mu poklonimo svoje povjerenje .

 Ukoliko vas ta osoba dovoljno ne cijeni, nemojte se dvoumiti i odmah takvom čovjeku recite: „zbogom„! Ti ljudi nisu zavrijedili da se trudite oko njih, da ih pitate što nije u redu, u čemu je pogreška , što ih smeta i u čemu je zamjerka ?

Takvi ljudi nisu vrijedni vaše pažnje ( oni svojim ponašanjem najviše govore o samima sebi ) , jer su neophodne odlike za pravo prijateljstvo – odanost , iskrenost i poštivanje druge osobe.

Stoga, pravi prijatelj nije onaj koji samo klima glavom na svaku našu riječ, već koji nas upozori na greške koje nesvjesno radimo , a ujedno je odan, odnosno tu je upravo onoga trenutka kada ga trebate.

Stoga, prijatelji zauzimaju važno mjesto u životu svakoga od nas.

 Međutim, oni koji se samo nazivaju prijateljima a zapravo to nisu , samo se „ prošetaju „ kroz naš život , ali pri tome za sobom ne ostave  baš nikakvog traga , upravo kao da nikada nisu niti postojali za nas.

Ali oni koji su nas vezali svojim emocijama, „živili sa našim nedaćama i nastojali ih zajedno s nama riješiti „ , oni su ostali u našem sjećanju do kraja našeg života , iako možda više fizički nisu pokraj nas.

William Shakespeare je rekao jednu lijepu misao vezanu za pojam prijatelja citiram : „ Prijatelj je onaj koji te poznaje kakav stvarno jesi, shvaća što si prošao , prihvaća što si postao i još uvijek ti dopušta da rasteš“.  

Međutim, treba se paziti okrutnih ljudi koji žele druge iskoristiti , glumeći prijateljstvo iz neke osobne koristi. Njihove namjere su opake i oni u biti nisu svjesni koliko zla čine , tim svojim ponašanjem.

 Jedna misao ( Buda ) lijepo opisuje takve ljude :“ Neiskrenog i zlog prijatelja treba se bojati više od divlje zvijeri, divlja zvijer će možda raniti vaše tijelo, a zao prijatelj će raniti vaš um“.

Ujedno , rana koju ti zada prijatelj – nikada ne zacijeli ! ( Kineska poslovica ).

Ima situacija u životu , kada nas netko jednostavno izbriše iz svoga života i to  bez ikakvog objašnjenja . Ne možemo reći da nam je svejedno !

Međutim iskustvo najbolje govori , da se čovjek na to ne smije uznemiriti , žalostiti , uzeti k srcu ,  jer takva osoba niti nije zaslužila da bude vaš prijatelj.

Mnogo ljudi , tijekom životnog vijeka prođe kroz naše živote.

Upoznajemo ljude kroz razne životne situacije vezane za uspjehe, neuspjehe, sreću , nesreću, sve što život sa sobom nosi.

 I što iz toga svega možemo zaključiti?

 Čim se pojavi pa čak i najmanji problem,  javljaju se slučajevi da tzv. „ prijatelji „ jednostavno nestanu.

 Ostajemo sami samcati sa svojim problemima , svojim nedaćama.

I ukoliko se tada pojavi čovjek koji bez zadnjih namjera, iskreno prilazi, bodri nas, tješi i pruža nadu u bolje sutra – to je onda pravi prijatelj.

Upravo u društvu prijatelja sve se lakše podnese i sve se daleko lakše prebrodi.

Lijepo je Aristotel rekao :“ Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela „.

I to je prava istina.

 To je zapravo pravo prijateljstvo i na takvim odnosima treba raditi , takve odnose treba njegovati.

Dovoljno je imati par prijatelja , ali koji su zaista pravi da se možemo na njih osloniti, zatražiti pomoć , podršku, iskreni savjet ,razgovor, podijeliti s njima tugu, radost, uspjeh i neuspjeh.

To su prijatelji u dobru i zlu, koji čine naš život ljepšim, sadržajnijim , a nas svakako boljim ljudima.

Radimo svi zajedno na tome, ne dozvolimo da prijateljstva polako nestaju , da blijede , da ostajemo sami.

Jedan telefonski poziv prijatelja, njegova topla riječ , jedan sms , smiriti će nas kada nam je najteže. Nestati će onaj grč u našem glasu, nestati će treptaj srca koji je izazvao stres iznenadnog nemilog događaja .

Prijateljstvo sve liječi, zato radimo na njemu i njegujmo ga iz dana u dan.

Isplati se, svi ćemo biti sretniji i zadovoljniji , jer ćemo imati osobu koja je uvijek tu za i uz  nas , a i mi ćemo biti tu za nju i uz nju .

Da , u takvo prijateljstvo vjerujem i vjerujte i vi, zbog svih nas !!!!!!

Svaka ogrlica je označena brojem i na raspolaganju je za prodaju. Ako ste zainteresirani za više informacija, možete se obratiti na mail: 

gjednacak@gmail.com

Each necklace is labeled with the number and is ready for sale. In case you're interested, more information can be obtained at: gjednacak@gmail.com