ZNANOST, OBRAZOVANJE I PODOBNOST U DANAŠNJE VRIJEME

Znanost svakim danom ide dalje , nosi nove izazove pri kreiranju novina kojima se poboljšava kvaliteta života . Uspoređujući vrijeme prije 15-tak godina i danas , znanost je u svakom području svoga postojanja uzela velikog maha , stvarajući nešto što je prije bilo prosto utopija zamisliti .

 Znanost je dala svoj pečat kako u medicini ( danas mogućnost operacija uz pomoć stručnjaka putem linka , potom robota , presađivanje organa , pomoć pacijentima doniranim organima, ugradnja pomagala izrađenih u 3 d tehnici za uspostavu funkcioniranja ekstremiteta itd. ) , tako i u tehničkoj struci uvođenje novih kompjutorskih  programa , zadnja riječ tehnike u području mobitela ( pametni mobiteli ) koji su postali nužnost za komunikaciju itd.

 Možemo , svakako spomenuti  i područje bio-kemijskih znanosti kod kojih su značajni stvoreni novi ljekovi , potom nove tehnike kojima se došlo do značajnih znanstvenih rezultata vezanih uz biljne vrste , kemijske spojeve , analize i postupke , njihova uporaba u poboljšanju raznih usjeva , prinosa itd. Sve to vodi napretku , kojem treba težiti svako društvo.

Imamo dosta  znanstvenika , koji rade taj umno zahtjevan istraživački posao uživajući u njemu , jer napor i brojni sati boravka i rada u raznim laboratorijima , ne bi bilo moguće izdržati da nema njihove ljubavi prema onome što rade i one misli vodilje, da žele nešto stvoriti.

Analiziraju razne supstance , promatrajući predmet analize kroz mikroskope , proučavaju kako nešto uobličiti ili nešto novo stvoriti . Stvoriti nešto novo , nešto što će svima omogučiti lakše podnošljiv život.

U takvom današnjem okruženju , obrazovanje je itekako važno.

Bez njega nema aktivnog uključivanja u život, u rad , u stvaranje dobara i na taj način brige oko svoje i egzistencije, budućih generacija .

Školujemo se kroz obveznu školu , da bi nastavili svoje znanje proširivati sa saznanjima iz područja koje nas zanima ili kako se ono u narodu lijepo kaže , koje nam najbolje leži.

Svatko od nas ima nekakvih afiniteta koji ga vode prema cilju koji želi postići .

Netko već u početku svoga života ima sklonost prema glazbi, netko voli čitati i naprosto „ guta „  slova i prepoznati je čitatelj u knjižnici u kojoj posuđuje knjige . Netko je slušajući gotovo svakodnevnu priču roditelja o specifičnim slučajevima koje su rješavali na poslu, bilo da su bili liječnici ili pravnici, oni su na kraju otišli njihovim stopama. To je ono s čime su oni odrastali .

Isto tako , što se obrta tiče , točnije nekakvog obiteljskog gospodarstva i proizvodnje , najčešće se takav uhodani posao nastavlja i nasljednici se obrazuju za to područje i ostaju u svojim obiteljskim gazdinstvima .

Tako se obrazujući  za bilo koje zanimanje , bilo vezano za medicinu , tehničke , društvene ili prirodne znanosti ili pak za neki zanat , proizvodnju ,  osobe se nastoje pronalazeći u tome , te svom svojom snagom upiti što više znanja, kako bi bile što spremnije prihvatiti se u koštac sa svim izazovima budućih poslova .

Ujedno da njihovo stečeno znanje bude podloga i izvor što boljeg obavljanja onoga za što su se zdušno školovali uz vlastito i odricanje obitelji.

I tako jednog dana , postaju obrazovane osobe željne pokazati što znaju i što mogu .

Žele doprinjeti boljem i lakšem životu kako svom , tako i drugih.

Ali , tada se javlja problem. Njihova struka iako je tražena , za njih u društvu nema mogućnosti zapošljavanja .

Pišu silne zamolbe za raspisana radna mjesta , javljajući se na natječaje , odlaze na razgovore sa potencijalnim poslodavcima , da bi nakon ispunjenih „ formalnih „ uvjeta , bila primljena neka nepoznata osoba .

Ali samo njima nepoznata osoba , jer onikoji odlučuju itekako znaju , tko je ta osoba. I tako shvate , da je sve bila samo formalnost koju je trebalo odraditi , za nekoga .

Opet je postojala neka podobnost , opet je prioritet nešto drugo,  a ne čovjek koji taj posao žarko želi , koji ga voli i koji se godinama trudio da izući znanje iz toga područja, pa da na kraju taj posao i dobije.

Sada to za one druge koji odlučuju , nije bitno.

 I opet ,  po neznam koji put , priča se ponavlja .

Pišu se zamolbe , ide se na formalni razgovor , da bi se kasnije dobio odgovor „ žao nam je , ali je primljena ta i ta osoba .

Ah , kako se zaposliti , jel raditi sa nižom spremom negdje i prikupljati staž , neku praksu i dakako financijska sredstva neophodna za život .

 I do kada tako , koliko godina to treba trajati ? Do kada čekati ?

Ali i na tim poslovima se traži ono što je u današnjem društvu prioritet , a to je podobnost .

Da podobnost , a ne znanje , stručnost . Ujedno , potrebno je poznavanje posla , radno iskustvo samo je pitanje , gdje ga steći ako zapošljavanje nije moguće?

I tako u krug.

Kontaktiraju se prijatelji , poznanici , čitaju oglasi na internetu , novinama , sumljajući da će opet biti isto , da je već znana osoba koja će sjesti na oglašeno radno mjesto.

Podobnost je riječ koja zatvara vrata velikoj većini mladih, nadobudnih  ljudi kojih ne zanima politika nego oni samo žele raditi i stvarati za sebe i svoju obitelj.

Ne može sva mladež biti podobna za sve strukture . Ujedno , jedno vrijeme je možda podobna za neke , ali vrijeme ide dalje . Pojam podobnosti  se mijenja , politička previranja i promjene su neminovnost  i one igraju svoju igru.

Nju tko može slijediti , slijedi , a onaj tko ne može taj mora čekati da dočeka , ili pak nikada ne dočeka .

Radi niže rangiran posao ( ako i njega uspije dobiti )  od onoga za kojeg se obrazovao , čezne za ispunjenjem sna da jednog dana radi u struci , za koju je toliko sati učenja uložio.

Netko možda , uz bljesak fortune  uspije naći način kako da ostvari svoj san , a netko ostaje zarobljen u „ raljama „  podobnosti .

To je današnji život .

 Danas nije toliko bitna niti znanost , niti obrazovanje , već je najbitnija podobnost osobe . Ona mora misliti onako kao drugi , ponašati se kao i oni , te će joj tek onda biti omogućeno da  ostvari svoje snove.

Stoga su zapravo,  mladi ljudi sve dok se školuju , obrazuju u srednjoj školi i na fakultetu  sretni jer tada još uvijek ozbiljno ne razmišljaju što ih u stvarnosti odnosno u životu nakon završetka školovanja , očekuje .

 Kakav ih zapravo život čeka, kada treba započeti stvarati svoju budućnost , stvarati svoju  karijeru , svoju obitelj. Tada se suočavaju sa stvarnošću , ostaju osupnuti činjenicama koje ih ne mimoilaze.