Ljepota stvaranja

Ljepota stvaranja je onaj  poseban , naprosto predivan osjećaj osobe koja svojim umom , darom i  svojim rukama želi nešto stvoriti , uobličiti u nešto korisno , lijepo , efektno , posebno i  onako svoje.

To je osjećaj snažnog poriva, dapače nekakvog podrhtavanja koje struji tijelom i naprosto taj osjećaj ne ostavlja čovjeka ravnodušnim.

Upravo taj nemir stvara košmar u glavi i želju, da se osoba pokrene i krene u nešto novo , nešto drugačije , samo njezino.

Pri tome se javljaju misli , ideje , čudne pa čak i smiješne kombinacije , potom i  „ otkačene slike „ neostvarenih želja .

Želja koje treba ostvariti , želja koje vuku naprijed da se krene u nešto neizvjesno, a  tako uzbudljivo .

Ako osoba ništa ne poduzme  , to nešto „čučati će“  u njoj , zatomljeno , jedino će se s vremena na vrijeme  „ isplivati onako na kratko na površinu „kao poziv za  djelovanje .

Isprepleću se misli , kako i na koji način to napraviti , jer osoba upravo to želi upravo  svom svojom snagom.

To će na kraju postati proizvod njenog htjenja , produkt  njenih ideja , te upornog  i napornog rada , njezinog djela .

Ono što nosi u sebi izlaziti će iz nje polako, onako kako će ideja sazrijevati i tako će se i postepeno  ostvarivati .

Svaka kreacija dobro osmišljenja , sa dobrom voljom , ljubavlju i vibrom može zasjati u punom sjaju. Vješte ruke mogu zamišljenu ideju pretvoriti u stvarnost .

Ali ništa ne ide na brzinu .

I stara , dobro poznata  deviza : „ Napredak uvijek traži napor!“  , sve nam govori.

Stoga je krajnja  želja svake osobe, ostvariti ono što je duboko u njoj , Bogom dano , ono što stvara onaj slatki osjećaj nemira.

Kada se pojavi taj osjećaj , znak  je da treba krenuti , hrabno i bezkompromisno.

Nipošto se ne okretati , zastajkivati , a kamoli stati .

Mora se ići dalje , bez obzira na trenutne ili čak možda duže poteškoće ,  jer vrijeme će pokazati  koliko je ideja „  zrela „ za ostvarenje, koliko je ona interesantna i da li je to pravi put , da se ona na kraju  pretvori u stvarnost.

Može se stati , ali samo da se odmore  ruke , oči , misli ....., tijelo , ali  nikako ne predugo.

Vrijeme neće čekati .

Ono nema reprizu , baš kao niti život.

Treba dati  sve od sebe , čvrsto i odlučno .

Onako iz dubine svoga tijela, iz dubine svoje duše .

Neka se sve ono  „ zakopano „ u nama pretvori u „vulkan i bukne poput užarene lave  „ šireći se po površini , te postane plod naših želja i ostvarenja .

Stoga, ljudi koji imaju to „ nešto „  u sebi , taj poriv koji im neda mira (oni  najbolje znaju kako je  to predivan osjećaj ) moraju krenuti na put ostvarenja , onog dubokog , kojeg nose u sebi.

Kreativne duše , oslobodite se , pridružite se ostalima , razvite svoju maštu i ostvarite svoje snove. Biti ćete dio jednog divnog društva , društva isto takvih ljudi kao što ste i vi , te  koji se ne daju omesti svakodnevnim događanjima , već razmišljaju kako da svijet uljepšaju i to  duhovno , emotivno , te plodovima od Boga, poklonjenog dara.

Treba ustrajati , povezati se sa istomišljenicima , „braćom i sestrama „  po vrlinama i darom kojeg nosimo  od rođenja , duboko u sebi.

Moramo biti zahvalni Bogu , što nam je dao taj dar , što smo ga tijekom života ( na početku , sredini ili možda čak pri  njegovom kraju ) ipak  prepoznali u sebi .

On će nam pomoći u trenucima kada nećemo znati što i kako dalje .

 Odmaknuti  će nas od tih zbivanja , čudnih , neizvjesnih , opasnih , opakih i skrenuti  put prema „ svjetlu“ da nas obasja svojom silinom i da nam donese nešto dobro.

Usmjeriti će nas prema vedrom danu punom sunca , optimizma i volje da ustrajemo i da uživamo u onome što imamo , u onome što je dio nas , onome što je u nama.

 Zapravo ono što  imamo oko sebe , pokraj sebe i dakako , u sebi samima .

Dostojanstvo , ljubav prema čovjeku kao prijatelju , ali onom iskrenom , davanje drugima kroz riječi , kroz geste , kroz djela , kroz ono unutarnje što posjedujemo , to je ono što govori o našoj vrijednosti kao jedinki .

I nadaj se novom danu , ljepšem , sadržajnijem  i kako bi rekao Albert Camus :“ Drži svoje lice okrenuto ka suncu i nikad nećeš vidjeti sjenu !“

Imaj to na umu, uvijek i zauvijek.