Trenuci opuštanja

Mjesec studeni ove godine je mjesec, sa iznimno lijepim sunčanim vremenom pogotovo za Martinje, kada se mošt pretvara u vino i kada se krsti mlada kapljica.

 Jesenski dan praktički sredine mjeseca studenoga, sa svojom ljepotom i bojama koje naprosto „ pršte na sve strane“  izmamio je mnoge da potraže svoj smiraj u prirodi , pjesnički rečeno - da se stope sa prirodom.

U zraku se širi miris plodova jeseni.

Ljudi razdragano koračaju  kroz žuto otpalo lišće koje šušti pod njihovim nogama, razgledaju prirodu puštajući  zrake sunca da svojom toplinom, miluju njihova lica i  tijela.

Tako sam i ja sa obitelji ove nedjelje Martinja, pošla put Zeline u posjetu  meni dragim osobama.

 Upravo Zelinu, taj vinogradarski  kraj kojeg krase prekrasni vidici , obogaćeni urednim i nadasve lijepo uređenim vinogradima.

Sa vrha brijega gdje su kuće i vikendice , svaka sa svojom parcelom obogaćenom trsovima vinove loze , u daljini puca predivan pogled. Kao da je sve na dlanu.

Prosto milina u duši , kada se čovjek zagleda u daljinu , gdje se spaja ljepota zelenila, šuma , vinograda , sa plavim nebom.

Nebo je tako čisto , blijedo plavo , sa tu i tamo kojim bijelim „ pahuljastim „ oblačkom .

 Sunce grije, a povjetarac  onako lagano , savija grane drveća , ali tek toliko da malo osvježi i da proširi miris jeseni.

To bogatstvo plodova, kestena , oraha , te grožđa koje je ostavljeno tu da  još uvijek visi na trsovima kao ukras ili za ledenu berbu, veliko je bogatstvo prirode  i ono što čovjeka čini sretnim i razdraganim.

 Ovdje gore na samome vrhu brda , zrak je tako čist , potpuno drugačiji.

Čovjek u želji da se što više nadiše tog predivnog , čistog  zraka , ubrzano diše kako bi što duže zadržao u sebi  taj osjećaj svježine.

Predivno je biti tu.

Sve je prepuno raznovrsnih toplih boja jesenjih, otpalog lišća i cvijeća koje pomalo vene i sprema se na „ počinak“.

Ovdje su ljudi nekako drugačiji , opušteni, razdragani i topliji.

  Ovdje žive  ili dođu iz urbane okolice da jednostavno sve brige ostave na stranu i odagnaju ih od sebe i da nađu snagu  za dalje , upravo u toj ljepoti prirode.

Tu nema one ustaljene žurbe, koja drugdje prati svakodnevnicu.

Tu priroda diktira tempo života.

Život teče polako, onako kako to pojedincu odgovara.

 Lijepi je to osjećaj koji vlada ovdje , ništa ne moraš raditi na brzinu, trkom, nego onako laganini , kako ti duša hoće.

 Vlasnici brižno uređuju i uljepšavaju  svoje domove , dvorišta , uživaju u uređenim redovima trsova koja su njihovih ruku djela, a zrakom se širi miris upravo pečenih kestena.

Iz  krušne peći u kojoj cvrči na vatri upravo stavljeno meso, zalijevano sa ispuštenim sokom pečenja  priprema se objed  uz dobru, ovogodišnju kapljicu.

Širi se zamaman miris koji izaziva apetit . Ovogodišnje mlado vino  treba krstiti , treba kušati , to je prelijepi običaj koji svake godine izaziva zanimanje ljudi koji vole druženje , prirodu i dobru kapljicu.

 Treba sve kušati što je napravljeno, utvrditi  kakva je bila berba  i kako je uspio „plod „ ovogodišnjeg rada među trsovima loze vinove.

Svi željno očekuju da se natoči prva čaša sa predivnim pjenušavim kapljicama , da poteče ta zlatna tekućina.

Čuje se žamor, između čašćenja sa proizvodima sa ražnja i podizanja čaša u zrak , u znak želje za zdravljem i životom.

„ U zdravlje, svaka čast , dobro je! Dapače odlično!!!!!  „ pohvale naprosto „ pljušte „ sa svih strana.

Dobra je godina bila, konstatiraju , sa puno sunca koje je pomoglo da se bobice grožđa ispune slatkastim sokom i nabreknu od njegovog sadržaja  i da na kraju , daju tekuću blagodat.

Zato, veselimo se takvim danima uživanja u šetnji prirodom , u bojama prirode , u mirisima prirode. Uživajmo u druženju sa ljudima, onim neobaveznim razgovorima koji rasterećuju čovjeka i daju ljepotu životu.

Uživajmo u ovakvim blagodatima kojima nas je priroda podarila.

Treba sve više takvih trenutaka u kojima se  rasterećujemo i usrećujemo druge i sebe.

 Treba nam svima sve više druženja, smijeha, šale , zajedničkog druženja ispunjenog dogodovštinama .

To je zapravo ono pravo što nas sjedinjuje i što nas ispunjava radošću.

Imajmo to na umu i biti će nam ljepše živjeti.