Mozaik i ljubimci



                                         





Ovih dana  bila sam ponovno  u posjeti predivnom Zelinskom kraju . Divan je to kraj koji me dočekao prepun žutog otpalog lišća ,sa oštrim zrakom koji je mirisao na snijeg . Fotografirala sam se na samom vrhu tog prelijepog kraja ,gdje se nalazi šuma sa lovačkim domom  i ambarom  prepunim klipova kukuruza namijenjenih gladnoj divjači ,koja naiđe tim putem.
Naprosto sam imala želju da osjetim to prostranstvo šume ,osjetim njezin miris, te  udahnem svježi zrak i osjetim ugodu vezanu za predivan pogled , koji se pruža sa tog mjesta na uzvisini .
Da,  toga dana mirisalo je na snijeg i on je iduće jutro svojom bjelinom prekrio kraj .
 Budući da sam prije par mjeseci bila ovdje i uživala u predivnom pogledu,te mirisima, plodovima i bojama kraja u tom jesenjem dobu, iskustveno  mogu reći da svako  godišnje doba, ima svoju čarobnu  ljepotu.
 I kada plodovi jeseni svojom ljepotom ukrašavaju taj kraj, kada otpalo žuto lišće šušti  pod nogama  i  kada se priroda umiri i utone u san.
 Kada krovovi zabijele pod prvim pahuljama snijega, a poneka neubrana sasušena jabuka drži se na peteljci, uporno odolijevajući vremenskim prilikama. Ta romantična bjelina u  kraju gdje je velik broj vikendica od kojih su mnoge izgrađene od kamena i od drvenih planki prefarbanih crnom bojom ,  krovovima prekrivenim crvenim crepovima na čijem vrhu se šepuri glineni pijetao.
Ljepota toga  kraja je posebna, jednostavno teško opisiva, a donosi čovjeku smiraj koji mu je toliko potreban.

Draga osoba kojoj sam bila u posjeti ima dva kućna mezimca - mačića, koji su mi priuštili toliko veselja i  opuštanja , jer su svojim nestašlucima i svojim umiljatim prilaženjem jednostavno mamili osmijeh na lice.
Uživala sam u igri s njima ,u maženju s njima. Preli su, skakutali, jeli, mazili se, igrali, spavali i opet mazili itd.  Priložila sam slike na kojima možete vidjeti ta dva mala  preslatka stvorenja , koja mogu  razgaliti čovjekovu dušu.

Napravila sam poklon mojoj voljenoj osobi - kćerki, bocu ukrašenu tehnikom mozaika i sretna sam  što joj se poklon dopao.

Vratila sam se kući, vesela, razdragana, opuštena .
 Naprosto druga osoba . Shvatila sam da mi  je odluka, da se malo maknem od kuće, itekako dobro došla.

Stoga , preporučam svima Vama da nešto takvo, ako je ikako moguće, napravite  za sebe, za svoju dušu.

Ne treba to biti dugo, već dan, dva, ali otići  i prepustiti se druženju sa osobama koje su nam bliske, osobama s kojima imamo zajednička razmišljanja, poglede, teme, osobama koje volimo, koje su nam privržene  i sa kojima ćemo kroz razgovor provesti nezamjenjive, predivne trenutke opuštanja.

Na taj način  napuniti ćemo " baterije " pozitivnom energijom , a oni će  biti ispunjeni zadovoljstvom što su proveli vrijeme, na lijepi opuštajući način .
Napravite to, vidjeti ćete da će to obogatiti Vašu dušu i da ćete biti sretni.

I tako ćete moći nastaviti život dalje, da ide svojim tijekom ne ostavljajući toliko traga na Vašoj         duši .
Napravite nešto za sebe, koristiti će Vama kao osobi .

 To je moj iskreni i isprobani savjet.

Vaša Gordana 

Primjedbe