MOJA BIJELA RUŽA

MOJA BIJELA RUŽA

Moja bijela ruža

Obasjana toplim zrakama sunca

Umilno se smije

Ispružila nježne bijele latice

Raduje se novom, sunčanom danu...

Jučer je tuga zavladala njezinom dušom

Sagnula je glavicu

Zavapila za ljubavlju

Ali iznenada se kapi kiše spuste na tlo

Ponovno zasja u punom sjaju

Okupana zrcalno svjetlucavim kapima kiše

Vratila se u život

Ponosno podigla glavicu prema suncu

Pokazala raskoš svježe okupanih mekanih latica

Svjesna mirisne ljepote svoje

U kojoj sniva pokoja kap kiše

I presijava se u prekrasnom vrtu

Moja bijela ruža, živi i dalje

Dobila je snagu da ponovno cvate

U svojoj punini, u raskoši

I dalje buja

Širi opojni miris na sve strane

Radost je pčelama koje na nju slijeću,

I uzimaju nektar majke prirode

Život ide dalje, brzo prolazi

Moja bijela ruža uskoro će uvenuti

Ali opet će na godinu procvasti

Svojom ljepotom ljude opiti

Ljepotu i blaženstvo darivati

Ta moja lijepa, bijela, vrtna ruža