KRIJESNICA
Sjećanje me vodi u rano djetinjstvo
Ljeto je, toplo i pomalo vlažno
Sjedim u
dvorištu svoga doma
Uživam u opojnim mirisima ljeta
Polako, spušta se noć
Odjednom svjetlo
Maleno i snažno
Izlazi iz grma, trave
U trenu je pokraj mene
Ma, to je krijesnica
Zovu je i
svjetlica
Prava je lampica u zraku
Obasjava put
Dajući ljetnoj noći
Posebnu čar
Slobodno bezbrižno leti
Uljepšavajući ljetne večeri
Žive lampice
Stvorila je
majka priroda
Dajući sjaj kao iz bajke
Njihova čarolija mami
Vraća emocije
Osobu kojoj nadjenemo
Nadimak Krijesnica
Smatramo
magičnom lampicom
Vodiljom
Svjetlom svoje duše
Svjetli „ živa lampica“,
Leti slobodno i živahno
Sad na jednu
Pa na drugu stranu
Želim je uhvatiti
Ne da se,
Leti bezbrižno
Da, to je moja krijesnica
Dragi čitatelji , evo probala sam riječima oživjeti sjećanja iz ranog djetinjstva kada je u prirodi bilo puno , puno krijesnica koje su navečer letjele na sve strane i davale posebnu čar.
OdgovoriIzbrišiNaslikala sam sliku akrilnim bojama kako bi još jače dočarala taj osjećaj .
Nadam se da sam uspjela.
Pozdrav.
Gordana